DAN NA POSLU Logopeda

by

U današnjem izdanju rubrike DAN NA POSLU imamo gošću Enu Tadić, koja je po zanimanju logoped. Ona će nam otkriti kako izgleda njen tipičan dan na poslu 🙂 

Kada sam počela studirati čula sam razna objašnjenja drugih ljudi o tome što je to logopedija. Uglavnom su mislili kako je to osoba koja se bavi stopalima. Ne znam zašto, možda zbog ovog „ped“ u samom nazivu koji asociraju s pedikurom. Ipak moram priznat da se danas, više nego ikada, radi na osvještavanju uloge logopeda i više se spominju u medijima, tako da vjerujem kako danas više-manje svatko ima neku predstavu o tome što je to logoped. Koliko točnu, ima priliku sada da provjeri!

Pa što je to točno logopedija?

Logopedija je znanost koja se bavi prevencijom, otkrivanjem, dijagnosticiranjem i tretmanom poremećaja jezika, govora i komunikacije. Drugim riječima, logoped se bavi teškoćama u izgovoru nekih „slova“, rješava „tepanje“, bavi se mucanjem, kašnjenjem u razvoju govora, oštećenjem sluha, odstupanjima u usvajanju jezičnih pravila (gramatike), disleksijom, disgrafijom, teškoćama matematičkih sposobnosti, ali i s autizmom, posljedicama moždanih udara, trauma mozga, tumora, neurodegenerativnih bolesti (poput demencije ili Parkinsonove bolesti) te s poremećajima glasa. Kao što vidite veliki je dijapazon teškoća koje logoped pokriva. Neke su nešto blaže, neke su ozbiljnije i zahtijevaju interdisciplinaran pristup.

Gde radi logoped?

Logoped može raditi u predškolskom ili školskom sustavu, u zdravstvu (bolnicama, klinikama), može raditi u sustavu socijalne skrbi (udruge, centri za odgoj i obrazovanje, domovi za nezbrinutu djecu i slično), a može biti i privatnik. Logoped može odabrati i baviti se isključivo istraživanjima razvoja govora, jezika i komunikacije kod djece i odraslih osoba. Na taj način daje nam nova saznanja o tome kako mi uopće usvajamo jezik i govor, kako razvijamo komunikacijske vještine, što sve utječe na to usvajanje, te što kada ne ide sve svojim tokom, kako se to manifestira i koji su daljnji koraci. Svaki od ovih spomenutih aspekata rada logopeda je drugačiji sam po sebi po vrsti populacije s kojom radi i po dodatnim zaduženjima koje on ima. Recimo, logoped u vrtiću je stručni suradnik. Što to znači? Radi s djecom predškolskog uzrasta, ali isto tako savjetuje i educira kako roditelje tako i odgojitelje. Osim toga on je član stručnog tima (uz druge stručne suradnike poput psihologa, edukacijskog rehabilitatora i drugih) s kojima odrađuje poslove koji se vežu isključivo uz predškolsku ustanovu. Posao logopeda u zdravstvu je već drugačiji. Radi najčešće samostalno, a populacija s kojom radi nisu samo djeca, nego i odrasle osobe. Logoped i u zdravstvu ima određena zaduženja koja su vezana isključivo uz tu ustanovu. Ovime želim pokazati kako posao logopeda varira ovisno o tome gdje radi. Svatko si odabire ono što mu najviše leži, ono što mu je predmet interesa i tu se ostvaruje. Prilika je puno, posla ne manjka.

Kakav je to „dobar logoped“?

Ovo pitanje sam dobila na inicijalnom intervjuu kada sam se prijavila na fakultet. Ja sam oduvijek znala da želim biti logoped. Druga opcija je bila psihologija. Jedino sam ta dva fakulteta i prijavila. Ali logopedija je bila na prvom mjestu. Odgovor na ovo pitanje je isti koji sam dala i na dan intervjua – „dobar logoped“ treba prije svega imati dušu. Treba znati slušati i gledati pozorno – i šutnja nam puno toga može reći, samo ako znamo biti dovoljno strpljivi i pažljivi. Raditi s ljubavlju, to je osnovna vodilja. Svakoj osobi, nebitno koje je dobi i stanja, pristupati s ljubavlju i nježnošću. Dijete to osjeti, osjeti i odrasla osoba. U ovoj struci nema predrasuda, svačiju bol i brigu jednako tretiramo. Treba razumjeti da je svakome njegov problem najveći koliko je on nama banalan i glup, treba pokazati i dokazati da smo tu za svakoga, za bilo kakvo pitanje i da nije problem ako nešto ne znaju. Mi smo tu da pokažemo, ako treba i po stoti put. Treba biti strpljiv, ne zamarati se vremenom, nego gledati da od svakoga izvučemo najbolje i pokažemo u čemu je on dobar. Ako radite s dušom, onda ovo nije problem. To sve dođe samo od sebe.

Kakav je posao logopeda?

Posao logopeda je izrazito dinamičan. I nikad nije dosadan. Ne može vam se dogoditi da imate isti slučaj. To naprosto ne postoji! Svaka osoba je individua za sebe, sa svojim osobitostima i svojim potrebama. Često je logoped ujedno i psihoterapeut, rame za plakanje, utjeha, podrška, glas razuma, pomoć. S vremenom ljudi se opuste, povjere i steknete nešto dublji odnos. Postoje dani kada je teško, postoje dani kada ide lakše. Sve je to normalno i dio svakodnevnice. Ali da je izazov, to svakako! Ja često kažem: „Moja uloga nije samo da sam logoped, moja uloga je da tu osobu i obitelj osnažim i pomognem da krenu dalje. Da im pokažem da postoji nada, da će oni zajedno savladati tu teškoću kakva god ona bila i uspjeti u tome. Ja sam zapravo više stručnjaka u jednom.

Najljepši je osjećaj kada vidite da je dijete sretno jer je ispravno izgovorilo neki glas, ili starija osoba nakon moždanog udara koja je uspjela ponovno govoriti.

Tada vidite koliko zapravo utjecaja imate na nečiji život, i onaj mali i onaj veliki.

Da li je to težak posao?

Biti logoped nije jednostavno. Nije sve u ispravljanju krivo izgovorenih glasova ili krivo pročitane riječi. Ponekad se treba suočiti s teškim pričama i sudbinama. Ako ste spremni prihvatiti osobu s teškoćama kao nekoga tko ima potencijal, ako vidite taj potencijal u njemu i spremni ste naporno raditi da ga pokažete i drugima, onda nije na odmet da se upoznate s logopedijom. Zabavna je i otvorena za sve osobe koje su kreativne, maštovite, nježne i pune ljubavi.

Prihvaća različitosti i uči nas da na kraju dana svi smo mi jednaki, nebitno jesmo li mali ili veliki, znamo reći „R“ i čitati ili imamo autizam. Vrijedimo jednako i imamo što pokazati svijetu.

 

No tags 4